Dubrovnik, grad na popisu svjetske kulturne baštine.

Grad mediteranskog podneblja

Najjužniji hrvatski grad u kojem Sunce provodi više od 250 dana godišnje, što utječe na visoku temperaturu mora, od proljeća do jeseni. Prosječna godišnja temperatura u njemu iznosi 17° C, a ljeti 26° C. Najhladniji mjesec u godini je siječanj, a najtopliji kolovoz. Dubrovnik u svom prekrasnom mediteranskom podneblju gotovo nikad ne osjeti kontinentalnu zimu. Samo je 109 kišnih dana, dok je ljeti samo 14. Najčešći su vjetrovi sumorni jugo koji dolazi iz smjera mora, zatim žestoka bura i maestral koji osvježava sparne ljetne dane vraćajući energiju i dobru volju. Vegetacija u Dubrovniku potiče sa svih krajeva svijeta i osim čempresa, borova, lovorika i ružmarina uključuje raznovrsno egzotično bilje. Okolicu Dubrovnika čine Stonska prevlaka, Dubrovačko primorje, Rijeka dubrovačka, Župa dubrovačka, Konavle, poluotok Prevlaka, rt Oštro i otoci Mljet i Elafit. Pred samim gradom je otok Lokrum, jedan od najjužnijih otoka Hrvatske. Sve te stvari utjecale su na njegov trgovački i pomorski razvoj, te od njega napravilo kulturno, povijesno, znanstveno i turističko središte, jedno od najljepših u Europi.

Povijest Dubrovnika

Oko godine 614. skupina izbjeglica iz Epidaura (današnji Cavtat), osniva naselje na poluotočiću Laus – današnji Dubrovnik. U prvom stoljeću, na hridi Laus postojalo je malo naselje radi nadziranja pomorskog puta. Pretpostavlja se da su Epidaur osnovali Grci u VII. stoljeću prije Krista. U doba Rimskog Carstva Epidaur je bio razvijeni trgovački grad na vrhuncu svoga razvoja i moći. U IV. Stoljeću Epidaur je stradao u potresu, te se jedan njegov dio urušio u more, što su iskoristili Avari i Slaveni razorivši i osvojivši tako oslabljeni grad. Nakon petnaestomjesečne opsade Saracena u IX. stoljeću koju je tada već razvijeni Dubrovnik izdržao, grad je bio pod vlašću Bizanta do kraja XII. stoljeća.

Prvi pisani dokument u kojem se spominje naziv Dubrovnik potječe iz 1189. godine u povelji bosanskoga bana Kulina, a isto tako i u Kronici popa Dukljanina iz XII. stoljeća. Od 1205. do 1358. godine pod suverenitetom je Venecije. Dubrovnik je uvijek nastojao spretno izvući političku i ekonomsku korist kroz svoj diplomatski genij, kako bi osigurao mir, nezavisnost i sigurnost države i njenih građana. 1272. godine izglasan je gradski Status, temeljni zakon Republike. Zadarskim mirom Dubrovnik se oslobađa prevlasti Venecije i ulazi u hrvatsko-ugarsku državnu zajednicu, te do 1526. priznaje njen suverenitet. Respublica Ragusina (Republika Dubrovačka) tada doživljava vrhunac svog razvoja, posebice pomorske i kopnene trgovine. Državom vlada knez čiji je mandat trajao mjesec dana. Veliko vijeće ima zakonodavnu vlast, a Malo vijeće izvršnu vlast. Stvarna vlast bilo je Vijeće umoljenih – Senat. Sastoji se od 45 senatora s mandatom od godinu dana.

Pod hrvatsko-ugarskom vlašću dubrovački brodovi odlaze u daleke luke gdje trguju, te se bogati vraćaju u Dubrovnik. Nakon utvrde Turaka na Balkanu, Dubrovčani skupo plaćaju svoju slobodu sultanu, uz danak od 12 500 dukata godišnje. Nakon tog perioda pomorska trgovina i brodogradnja postaju najvažnije gospodarske grane u Dubrovniku.

Pomorstvo u tom gradu imalo je neizostavnu ulogu za opstanak, a također je bila i osnovna gospodarska grana. Glavni proizvodi bili su slana riba, sol, vino, rakija, maslinovo ulje, sušeno voće, vuna, koža itd. Sveti Vlaho zaštitnik je Dubrovnika. Zlatno doba Dubrovačke Republike bilo je u XV. i XVI. stoljeću. To je razdoblje iznimnog kulturnog stvaralaštva i gospodarskog uspona. Obnavlja se Knežev dvor, izgrađuju palača Sponza, popločena je glavna gradska ulica – Placa. Graditeljstvo doseže vrhunac. Krajem XVI. stoljeća počinju se graditi Lazareti na Pločama.

Nakon zlatnih stoljeća Dubrovnik pada u gospodarsku krizu, te ga je gotovo uništio katastrofalni potres 1667. godine. Teško se oporavlja, ali uspijeva. 1808. nakon Napoleonova marša zauvijek je ukinuta Dubrovačka Republika. Nakon toga dolazi pod austrijsku vlast, pa slijedi vrijeme teških svjetskih ratova. Na kraju krajeva doživljava srpsko-crnogorsku agresiju 1991.-1992., no i to je izdržao, grad Dubrovnik.